• Hauptbanner.jpg
  • neu5hausbanner.JPG
  • rudolfsheim.jpg
  • schoenbrunninnen.jpg
  • schoenbrunnvorparkaussen.jpg
  • stantonheader.jpg
  • rudolfsheimbanner.jpg

Jutros nas je probudila vijest o snažnim potresima u Zagrebu. Nakon što su Zagrepčani, kao i svi mi, proteklih dana ušli u svoje kuće kako bi pridonjeli spriječavanju širenja daljnje zaraze koronavirusom, sada ih opravdani strah od daljnjih potresa ponovno izvlači na ulice. Pristižu vijesti o ozljeđenima a materijalna šteta se zbraja. Čini se kao da smo u nekom filmu katastrofe ili kao da se možda netko igra s nama. Ništa nije slučajno. Znakovi vremena su sveprisutni. Nešto se događa. Pitanja se gomilaju. 

Današnja biblijska čitanja nas pozivaju na donošenje prosudbi očima vjere, jer pogled vjere je ono što svemu, pa i najkatastrofalnijim događajima, daje dubinu i smisao.

U prvom čitanju prorok Samuel je poslan od Boga da jednog od sinova Betlehemca Jišaja pomaže za kralja nad Izraelom. Samuel, iako prorok Božji, gleda i prosuđuje ljudskim očima, njegov se pogled zadržava na vanjštini: Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.“(1 Sam 16, 7). Sličan obrazac ljudskog prosuđivanja na temelju vanjštine susrećemo i u evanđelju. Ugledajući čovjeka slijepa od rođenja učenici postavljaju pitanje: „Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?“ (Iv 9, 2).

„Sam život je onaj koji čovjeku postavlja pitanja. Čovjek nema što pitati. Umjesto toga, on je onaj kojemu život postavlja pitanja i na koja on odgovara i za to je odgovoran.“ (V. Frankl). Sljepčev život je bilo dramatičan i postavljao mu je puno pitanja. Slijep je od rođenja, roditelji ga ne podržavaju, biva izbačen iz sinagoge. Susret sa Isusom Kristom ga pretvara u svjedoka, proroka, navjestitelja. On Isusa priznaje gospodarem vlastitog života. Možda i mi imamo slične živote, pune tragedija i trpljenja, pune upitnika. Gledajući događaje u hrvatskoj i svijetu koji nas ovih dana zaokupljuju i mijenjaju naše živote neminovno nam se nameću raznorazna pitanja, pa možda i ona tipa: Tko je kriv za ovo? Da li je ovo Božja kazna?

Imamo li odgovora? Možda nemamo jer smo također slijepi od rođenja, duhovno slijepi, ne vidimo skriveno, odbijamo ono što ne razumijemo. Pogled nam se kao i Samuelu zadržava na vanjštini i nikako da prodre u srce, u srž, u dubine i otajstva.

Kristov odgovor otkriva duboki plan Božji unutar onoga što se ljudskim očima čini kao tragedija i nepravda: „Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“ (Iv 9, 3). Bog puno događaja ne želi, ali ih dopušta i koristi kako bi govorio svome narodu. On vodi povijest po svome planu ljubavi kako bi izvršio svoje djelo spasenja. Vidimo li to?

Zbog toga najveći problem ovih dana za nas kršćane nije koronavirus, niti sve ono što njegova pojava donosi ili oduzima pa makar to bila i nemogućnost prisustvovanja na svetoj misi, niti ostali dramatični događaji, već ono što se očituje u završnom Isusovom dijalogu sa farizejima: „Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.“ Isus govori o grijehu koji nazivamo oholost srca, a on neminovno dovodi do oholog pogleda: „Oholi pogled ljudski bit će spušten, oholi ljudi morat će se pokoriti.“ (Iz 2, 11).

Krajnje je vijeme je da cijeli svijet, pa i mi zajedno sa njim, spustimo oholi pogled te ga ponovno uzdignemo, ali ovaj put k nebu. Obratimo se, probudimo se iz uspavanosti u vlastitoj oholosti i samodostatnosti uvjereni da sve znamo, da sve možemo, da svime upravljamo tj. da vidimo: „Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.“ (Ef 5, 14). Pa nek nam svima ova cijela situacija bude na buđenje i Krist će rasvjetliti naš cijeli život i vidjet ćemo u njemu djelo Božje i njegovu sveprisutnu ljubav prema nama kako današnji psalam kaže: "Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudjevam."

Pitanja ima puno, Riječ Božja nudi odgovore, ali najgore od svega je - da se uopće ne pitamo.

Čitanja dana:

1Sam 16, 1b.6-7.10-13a

Ps 23, 1-6

Ef 5, 8-14 

Iv 9, 1-41

Don Luka

Kommentar schreiben


Sicherheitscode
Aktualisieren